Društveni fenomen zlouporabe droga ne poznaje granice te pogađa sve društvene zajednice diljem svijeta. Prema istraživanjima, ovisnost o drogama često se smatra “muškom bolešću”, no važno je sagledati specifičnosti koje žene unose u ovu problematiku.
U Hrvatskoj, brojke su značajne – od 7.773 osoba liječenih 2009. godine, čak 83 % su muškarci (Izvješće o provedbi nacionalne strategije, 2009). No, zapaža se nedostatak istraživanja o ovisnosti među ženama. Povijesno gledano, žene ovisnice bile su zapostavljane, smatrane članovima marginalnih skupina koje se bave kriminalom ili prostitucijom. S vremenom su se perspektive promijenile, posebice u SAD-u, gdje se procjenjuje da više od 4 milijuna žena konzumira ilegalne droge. Ovisnost o drogama kod žena često je povezana s drugim psihičkim poremećajima, što otežava liječenje.
Poseban izazov predstavlja i ovisnost među trudnicama. Uzimanje droga tijekom trudnoće može ozbiljno ugroziti zdravlje nerođenog djeteta, dovodeći do prijevremenog porođaja i drugih komplikacija. Prema podacima HZJZ-a, u Hrvatskoj je 26 rodilja priznalo uzimanje psihoaktivnih droga tijekom trudnoće 2009. godine, a stvarna brojka vjerojatno je i veća.
Rezultati istraživanja provedenog u Hrvatskoj tijekom 2008. i 2009. godine potvrđuju da žene ovisnice često proživljavaju ekstremnije obiteljske uvjete te da razvoj ovisnosti kod žena ima specifičan tijek u usporedbi s muškarcima.
Žene s problemima ovisnosti često doživljavaju negativan emocionalni odnos i komunikaciju s oba roditelja, dok su muškarci i žene s problemima ovisnosti skloniji imati pozitivniji dojam majke u usporedbi s ocem. Međutim, rezultati ukazuju na to da žene svoj odnos s majkom za vrijeme djetinjstva i adolescencije doživljavaju negativnijim u odnosu na muškarce. Istraživanje pokazuje da su žene ovisnice češće bile izložene zlostavljanju u obitelji, nasilju, alkoholizmu i duševnim bolestima.
Žene koje se bore s ovisnošću o drogama često potječu iz obitelji s boljim materijalnim statusom i to odličnog i vrlo dobrog statusa, a često su prvorođene ili jedinice u obitelji. Nasuprot tome, muškarci ovisnici češće potječu iz obitelji s dobrim socio-ekonomskim statusom.
Obiteljski rizični uvjeti i socio-patološke pojave prisutnije su u obitelji žena ovisnica nego u obitelji muškaraca ovisnika. Žene ovisnice imaju bolji školski uspjeh u osnovnoj školi, no taj uspjeh opada u srednjoj školi. Također, manje su sklonije počinjenju kaznenih i prekršajnih djela u usporedbi s muškarcima ovisnicima. No, zabrinjavajuća je činjenica da žene češće razmišljaju o suicidu i pokušavaju ga, što se povezuje s visokom izloženošću psihičkim traumama.
Negativan emocionalni odnos s oba roditelja i rizični obiteljski uvjeti ključni su prediktori pojave ovisnosti kod žena. Stoga je potrebno prilagoditi programe prevencije i tretmana, uzimajući u obzir specifičnosti obiteljskog okruženja žena ovisnica. Ovi zaključci naglašavaju hitnost potrebe za diferenciranim pristupom u planiranju intervencija usmjerenih na žene ovisnice, s posebnim naglaskom na ranoj identifikaciji rizičnih čimbenika i podršci emocionalnom razvoju unutar obitelji. U borbi protiv ovisnosti, razumijevanje specifičnosti ženskog iskustva ključno je za stvaranje učinkovitijih programa prevencije i tretmana.
Literatura: Ivandić Zimić, J. (2011). Žene ovisnice–razlike u obilježjima obitelji i obilježjima psihosocijalnog razvoja između žena i muškaraca ovisnika o drogama. Kriminologija & socijalna integracija: časopis za kriminologiju, penologiju i poremećaje u ponašanju, 19(2), 57-71.
