Definira se kao konstantna potreba za održavanjem kontakata s drugima koju prati pervazivni strah da će se biti isključen iz socijalnih događanja, više ili manje važnih, „stavljen sa strane“, ignoriran.
Biti uključen u odnose s drugim ljudima jedna je od najstarijih potreba ljudske vrste. Unutar ove potrebe zadovoljava se niz drugih ključnih potreba o kojima ovisi naše blagostanje.
Američki psiholog Richard Erskine razlikuje nekoliko podkategorija potrebe za odnosima s drugima kao što je dijeljenje, osjećaj sigurnosti u odnosu, potreba da se bude shvaćen i da se izrazi vlastita autentičnost, osjećaj moći i važnosti koji proizlazi iz sposobnosti utjecaja na drugoga, zadovoljstvo interesom drugih za sebe, zadovoljstvo mogućnošću izražavanja ljubavi.
Društvene mreže postale su instrument putem kojeg se implementiraju različite forme socijalnih interakcija koje svakoj individui daju mogućnost kontakta sa svijetom, mogućnost opservacije aktivnosti drugih, komunikaciju s prijateljima, poznanicima i nepoznatima, dijeljenje svojih iskustava, ideja, mišljenja i osjećaja. Istovremeno, upravo ta dostupnost može biti plodno tlo za patološke oblike odnosa, osjećaje i ponašanja koja se mogu svrstati u FOMO.
Među uzrocima FOMO-a, spominje se nisko samopoštovanje koje patološka uporaba tehnologije dodatno pojačava, zbog čega se osobe koje pate od ovih problema osjećaju pod prijetnjom ideje da drugi mogu imati zanimljivija iskustva i voditi interesantniji život od njihovog. Odlučujuću ulogu igra i socijalna anksioznost u smislu konstantnog osjećaja da nas drugi procjenjuju, a pažnja osoba s ovim problemom neprestano je usmjerena prema drugima u očekivanju da će uhvatiti kakv signal potvrde ili osujećivanja drugih, neprestano uspoređivanje prikazivanja sebe sa onime kako se drugi prikazuju, pretjerano, gotovo očajničko korištenje društvenih mreža.
Kako prepoznati da neka osoba pati od FOMO?
Osim manifestacija povezanih sa strahom, anksioznošću, tjeskobom povezanom s idejom da bi se moglo biti isključen iz socijalnih događanja, evidentno je i obilje strategija usmjerenih izbjegavanju ovih neugodnih osjećanja kao što je neprestani kontakt s drugima, osobito kroz opsesivno korištenje društvenih mreža. Ključni kriterij za prepoznavanje ove problematike je koliko vremena i energije osoba ulaže u kontrolu onoga što drugi rade, u koje su aktivnosti uključeni, u kojim događajima sudjeluju, kao i neodgodivost potrebe da se publiciraju vlastite priče i postovi kako bi se drugima pokazao vlastiti socijalni život. Istraživanja ukazuju da FOMO ugrožava blagostanje pogođenih osoba u različitim aspektima (Milyavskaya et al.,2018.), od fizičkih znakova (tenzija, nervoza, jaki umor, poremećeni ritam sna i budnosti, psihofizički stres, do psiholoških simptoma: anksioznost, depresija, socijalna anksioznost, nisko samopoštovanje i nisko zadovoljstvo sobom).
Fenomen FOMO nije još uvijek uključen u klasične klasifikacije mentalnih bolesti i poremećaja kao što su DSM ili ICF, ali su sve veća raširenost ove pojave i činjenica da u najvećoj mjeri pogađa populaciju mladih dovoljne da joj se posvećuje sve veća važnost u istraživanjima.
Članak preuzet sa stranice https://www.studiocolamonico.it/blog/fomo/
Prijevod i obrada: Sanja Filipović
