Autor: Petar Banić, dipl.iur.
Dalekozorov suradnik, pravnik Petar Banić, odgovara nam na često pitanje mladih – što je to sve ‘zlouporaba droga’?. U idućim recima doznaj kada možeš doći u doticaj sa zakonodavstvom zbog posjedovanja ili preprodaje droga. Sukladno podacima Ureda za droge Ujedinjenih naroda primjetan je trend kontinuiranog rasta zlouporabe opojnih droga na globalnoj razini te se tako trenutno procjenjuje kako barem 275 milijuna ljudi koristi neku vrstu droge, dok je 30,5 milijuna ovisno o njima.
Za početak…
… moramo definirati pojam droge!
Definiciju pojma droge sadrži Zakon o suzbijanju zlouporabe droga, koji navodi da je droga svaka tvar prirodnoga ili umjetnoga podrijetla, uključivši psihotropne tvari, uvrštena u Popis droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga.
Ministar zdravstva, na temelju ovlaštenja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga donosi poseban popis koji sadrži:
- Popis droga i biljaka iz kojih se može dobiti droga,
- popis psihotropnih tvari i biljaka,
- popis tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga (‘prekursori’).
Napominjem da se neka tvar može smatrati opojnom drogom samo ako je navedena u popisu opojnih droga ili popisu psihotropnih tvari i biljaka. Zato u posljednje vrijeme velik problem predstavlja kontinuirana pojava novih droga koje su do sada bile nepoznate i koje nisu uvrštene na spomenuti popis te je njihova zlouporaba samim time legalna.
Prekršajna djela zlouporabe droga
Izmjenom Kaznenog zakona 2011. godine posjedovanje droge bez namjere stavljanja u promet (namijenjene osobnoj uporabi) prepušteno je isključivo prekršajnom kažnjavanju. Dakle, namjera zakonodavca bila je dekriminalizirati posjedovanje droge namijenjene osobnoj uporabi.
Prema odredbama Zakona o suzbijanju zlouporabe droga posjedovanje droge je određeno kao faktična vlast nad opojnom drogom, biljkom ili tvari koja se može uporabiti za izradu opojne droge. Valja napomenuti da zakonodavac nije odredio koja bi se to količina posjedovane droge imala smatrati količinom koja bi odgovarala pojmu osobne uporabe. Drugim riječima, zakonodavac je to pitanje prepustio procjeni sudova u svakom pojedinačnom slučaju.
Razlog tome valja potražiti u mogućnosti da bi uslijed propisanih gornjih granica u pogledu količine moglo doći do zlouporabe od strane preprodavača na način da bi isti kod sebe uvijek imali neznatno niže količine od propisanih, pa bi na taj način izbjegavali kazneni progon.
U člancima 54. do 64. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga propisano je prekršajno sankcioniranje počinitelja. Tako je u članku 54. prije spomenutog Zakona propisano da protupravno posjedovanje droge, biljki ili dijelova biljke iz kojih se može dobiti droga i nove psihoaktivne tvari ili pak tvari koje se mogu uporabiti za izradu droge i nove psihoaktivne tvari predstavlja prekršaj za koji je počinitelju fizičkoj osobi moguće izreći novčanu kaznu u rasponu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kaznu zatvora do 90 dana.
Isto tako počiniteljima, ovisnicima ili samo povremenim konzumentima droge, može se, uz novčanu kaznu ili kaznu zatvora, izreći i zaštitna mjera obveznog liječenja u zdravstvenoj ustanovi ili zaštitna mjera liječenja od ovisnosti u ustanovi socijalne skrbi, udruzi odnosno drugoj pravnoj osobi u trajanju od tri mjeseca do godine dana.
Ako je prekršaj počinjen prvi put, a riječ je o počinitelju ovisniku ili povremenom konzumentu droge, tada se zaštitna mjera može izreći samostalno bez izricanja novčane kazne ili kazne zatvora.
Na kraju, kratko se spominje da postoje i drugi zakoni koji propisuju prekršaje za kažnjiva ponašanja vezana uz zlouporabu droga. To su primjerice Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima i Zakon o sigurnosti prometa na cestama.
Zlouporaba droga u Kaznenom zakonu
U Glavi devetnaestog Kaznenog zakona pod nazivom „Kaznena djela protiv zdravlja ljudi“ smještena su dva kaznena djela povezana s zlouporabom droga i to u člancima 190. i 191. Kazneno djelo opisano u čl. 190. Kaznenog zakona odnosi se na neovlaštenu proizvodnju i promet drogama te su za počinjenje takvog djela predviđene stroge sankcije imajući u vidu zaštitni objekt u pogledu zdravlja ljudi i to kazne zatvora u rasponu od šest mjeseci do petnaest godina. Kazneno djelo opisano u članku 191. Kaznenog zakona odnosi se na omogućavanje trošenja droga, uz predviđene stroge sankcije i to kazne zatvora u rasponu od šest mjeseci do petnaest godina. Spomenuto kazneno djelo omogućavanja trošenja droga prije svega je povezano s navođenjem na trošenje droge, davanje droge ili prostora radi trošenja droge.
Maloljetnici i prekršaji
Maloljetnik je osoba koja je navršila četrnaest, a nije navršila osamnaest godina života. Mlađi maloljetnik je osoba koja je navršila četrnaest, a nije navršila šesnaest godina života. Stariji maloljetnik osoba koja je navršila šesnaest, a nije navršila osamnaest godina života.
Prema maloljetnim počiniteljima prekršaja se primjenjuju sankcije kao što su odgojne mjere, zaštitne mjere i kazne (novčana kazna i zatvor). Odgojne mjere su sudski ukor, posebne obveze i upućivanje u centar za odgoj.
Starijem se maloljetniku, uz uvjet da ima osobne prihode, može izreći novčana kazna te eventualno i kazna maloljetničkog zatvora koja ne može biti kraća od tri dana niti duža od petnaest dana, sve uz prethodnu pribavu mišljenja centra za socijalnu skrb. Prekršajni postupak protiv maloljetnika se vodi prema pravilima žurnog postupka s time da maloljetni počinitelj prekršaja prije donošenja odluke o prekršaju mora biti ispitan u nazočnosti roditelja ili skrbnika odnosno ovlaštene osobe centra za socijalnu skrb.
