Tell me and I forget. Teach me and I remember. Involve me and I learn.
Benjamin Franklin
Prva definicija riječi rehabilitacija je vraćanje na staro stanje. Međutim, kada se osoba rehabilitira od ovisnosti, rijetko se vraća na staro, prije ovisnosti. Ispravnije bi bilo reći da nastavlja život izvan ovisnosti koji se temelji na učenju novih životnih stilova, ali i na razumijevanju te integriranju prijašnjeg iskustva. Povratak na staro nije ni moguć niti potreban, jer je kod osoba s problemom ovisnosti razvoj životnih vještina donekle zastao ulaskom u ovisnost – stoga upravo razumijevanje cjelokupnog iskustva, koji uključuje i iskustvo ovisnosti, omogućuje da se nove vještine i načini života nauče i razvijaju. Kako bi čovjek mogao ‘krenuti dalje’, ‘bolje’, ‘normalnije’, ‘zdravije’, ‘funkcionalnije’ važno je da zna gdje je ‘stao’ – što u tom trenutku može, a što ne može. I dalje – što je potrebno naučiti u područjima radnih navika, održavanja odnosa s obitelji i prijateljima, brige o fizičkom i psihičkom zdravlju, postavljanja i ostvarivanja životnih planova, konstruktivnog i aktivnog života u zajednici, života izvan kriminaliteta i slično. Tako osoba odgovara na pitanje cilja rehabilitacije, što i tko mu.joj je potreban da postigne taj cilj, kao i što su prepreke koje otežavaju, a što resursi koji potpomažu ostvarenje cilja.
U procesu rehabilitacije od ovisnosti, koja se još uvijek najčešće i najintenzivnije provodi u programima terapijskih zajednica, pokušava se odgovoriti na ta pitanja i pružiti rehabilitacijski kontekst u kojem se ciljevi mogu ostvariti, uz nezaobilaznu pomoć i podršku koja je potrebna na tom putu: od drugih osoba u oporavku i/ili rehabilitiranih i oporavljenih ovisnika.ca, terapeuta.kinja, liječnika.ca, drugih društvenih pomagača (servisa). Način na koji se to radi je iskustven: rehabilitacija nije sušti razgovor ili poduka o zdravijem životu, rehabilitacija se događa kroz nova i intenzivna iskustva odnosa s ljudima, nova iskustva rada i aktivnosti rutinske svakodnevice, kroz aktivno proživljavanje svojih misli i emocija te sve uz podršku kako bi se stari (destruktivni i/ili nekorisni) načini mogli korigirati, a nešto novo dogoditi i naučiti (stavovi, vještine, vrijednosti, samospoznaja). Kada je osoba u podržavajućim i aktivnim odnosima, ima veću šansu dati smisao i značenje drugačijem načinu životu koji se tada lakše izabire te održava.
Rehabilitacija započinje kada se potraži pomoć. To može biti kod liječnika obiteljske medicine, psihijatra u centru za prevenciju, udruzi za pomoć ovisnicima ili centru za socijalnu skrb. Ponekad započinje i samom odlukom da s nekim bliskim podijelimo problem i da nam isti ponudi neku korisnu informaciju.
