Autorica: Sanja Filipović, dipl.psih.,prof.
Ideju na kojoj se zasniva rehabilitacijski program ‘Projekt čovjek’ osmislio je Don Mario Picchi krajem 70ih godina prošlog stoljeća u Italiji. Ovdje u centru pažnje nije bolest, već čovjek sa svojim potencijalima, osoba koja je u odnosu sa sobom, drugima i ambijentom koji ju okružuje. Osoba s problemom ovisnosti treba vrijednosti na kojima bi temeljila svoj život i djelovanje. U rehabilitacijskim programima zasnovanim na ‘Projektu čovjek’, osobu se stavlja u aktivnu ulogu spram vlastite rehabilitacije za koju nosi osobnu odgovornost. To ipak ne znači biti sam.a, već se proces preuzimanja odgovornosti odvija u kontekstu odnosa s drugima. Terapijske zajednice koje slijede ovu doktrinu imaju običaj svaki dan, kroz čitanje takozvane ‘Filozofije’, podsjetiti na najvažnije razloge zbog kojih smo izabrali.e da budemo tu, zajedno:
Ovdje smo
Jer nema skloništa u koje se možemo sakriti
Od nas samih
Sve dok se osoba ne suoči sa samom sobom
Kroz oči i srca drugih, bježi
Sve dok ne podijeli s drugima svoje tajne
Ne može od njih pobjeći
Onaj tko se boji biti upoznat
Ne može upoznati sebe niti druge
Ostaje sam
Gdje se možemo bolje ogledati nego jedni u drugima
Gdje drugdje možemo pronaći takvo ogledalo?
Ovdje, zajedno, osoba se može konačno
I jasno pokazati sama sebi
Ne kao div iz svojih snova,
Niti kao patuljak iz svojih strahova,
Već kao čovjek, dio cjeline kojoj daje svoj doprinos,
Na ovom tlu svi mi možemo pustiti korijenje
I rasti,
Ne više sami kao u smrti,
Već živi sebi i drugima
Terapijske zajednice čiji se program zasniva na ‘Projektu čovjek’ na ovisnost gledaju kao na simptom životne nelagode, a ne kao na bolest u medicinskom smislu te riječi. Za razliku od medicinskog modela koji se često zaustavlja samo na simptomu (smanjenje žudnje, apstinencija od droge), ovakva terapijska zajednica pristupa osobi s problemom ovisnosti u njezinom globalitetu, potičući je na preispitivanje vlastitih odnosa prema sebi i drugima, prepoznavanje svojih osjećaja i potreba, kao i potreba i osjećaja drugih te traženju novih obrazaca ponašanja kojima bi se na efikasniji način došlo do onoga što nam je doista potrebno da bi bili dobro sa sobom i drugima.
